Istražite okolinu

Dioklecijanova palača

Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost.

Katedrala je izgrađena u Srednjem vijeku rabeći materijale antiknog mauzoleja. Romaničke crkve iz dvanaestog i trinaestog stoljeća, srednjovjekovne utvrde, te gotičke, renesanse i barokne palače nalaze se unutar rimskih zidina tvoreći tako harmoničnu cjelinu.

Tvrđava klis

Tvrđava Klis, jedna od najistaknutijih utvrda na hrvatskom tlu, u prošlosti je zbog svog strateškog značaja imala istaknuti obrambeni položaj. Na ovom području prebiva ilirsko pleme Delmata već od II. stoljeća prije Krista, a prva vijest o kliškoj tvrđavi, sredinom X. stoljeća, odnosi se na zauzimanje rimske utvrde Kleisa od strane Avara i Slavena, čime su pospješili osvajanje grada Salone u prvoj polovici VII.stoljeća kada u ove krajeve doseljavaju Hrvati.

Dva stoljeća kasnije Klis je već vladarski posjed i jedno od središta hrvatske države. U ispravi kneza Trpimira iz 852. godine spominje se kao njegovo imanje-dvor, a postaje i sjedištem starohrvatske Primorske ili Kliške županije (Parathalassia). Krajem XI. stoljeća odumire hrvatska narodna dinastija i Klis dolazi pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Jedan od njih, Bela IV., jedno vrijeme je tu sklonio i svoju obitelj tijekom tatarske opsade 1242. godine, kada mu se u Klisu rodila i kćer Margita, danas štovana kao sv. Margita Kliška.

Krajem XIII. stoljeća Klisom je zavladala najmoćnija hrvatska plemićka obitelj bribirskih knezova Šubića, a od 1335.g. grad je opet pod kraljevom zaštitom i upravom njegovih kaštelana. Najburnije razdoblje kliške prošlosti nastaje početkom XVI. stoljeća u vrijeme najvećega prodora Turaka u hrvatske krajeve. Tada će istaknutu ulogu u njegovoj obrani imati Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa, koji je dva i pol desetljeća sa svojim uskocima odolijevao turskim napadima i opsadama. Njegovom pogibijom 12.ožujka 1537.g. Klis je pao u turske ruke čime je izgubljena najsnažnija hrvatska utvrda u Dalmaciji, a rijeka Jadro će 111 godina biti granicom između turskog Klisa (Kliški sandžak) i mletačkog Splita.

U jednom od pokušaja oslobađanja Klisa, Hrvati pod vodstvom splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra su u travnju 1596.g. uspjeli na prepad zauzeti tvrđavu, ali su je Turci već koncem svibnja ponovno osvojili, porazivši pritom i generala Jurja Lenkovića koji je pritekao u pomoć braniteljima. Tek 31.ožujka 1648.g. mletačka vojska pod vodstvom generala Leonarda Foscola, uz brojno sudjelovanje domaćeg puka, nakon desetodnevnih krvavih borbi, oslobađa Klis od Turaka te postiže najveći uspjeh tijekom Kandijskog rata. Kliško područje Mlečani uređuju kao posebnu vojno-administrativno područje kojim upravlja providur sa sjedištem u Klisu.

Tvrđava Klis, potpuno obnovljena i znatno proširena, pod zastavom Republike Venecije ostaje sve do 1797.g. kada je preuzimaju Austrijanci, a od 1805.g.do 1813.g. nakratko Francuzi. Razdoblje druge austrijske uprave traje sve do konca I.svjetskog rata 1918.g., kada propašću Austrougarske monarhije, Klis, zajedno s ostatkom Hrvatske, dijeli sudbinu svih hrvatskih zemalja u granicama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca a potom Jugoslavije. Tijekom II.svjetskog rata, od travnja 1941.g. do listopada 1944.g., kliška tvrđava po posljednji put služi u vojne svrhe, uglavnom kao uporište talijanskih i njemačkih okupacijskih snaga, da bi konačno 1990.g. na njoj bio postavljen stijeg nezavisne države Republike Hrvatske.

Planina Biokovo

Najstariji naziv za planinu Biokovo je grčki izraz „Adrion“. Dalmaciju je podijelila na primorski dio i dalmatinsku zagoru. Najviši vrh Biokova je Sv. Jure (1762 m). Karakterizira je raznolika vegetacija od 2274 biljne vrste, među kojima i brojni endemi od kojih je najpoznatije „Biokovsko zvonce“. I životinjski svijet je raznolik tako da ovdje možemo naći vuka (Canis lupus), vepra (Sus crofa), zatim od 1964. godine ponovno je naseljena balkanska divokoza (Rupicapra rupicapra balcanica L.) i 1968. godine muflon (Ovis orientalis musimon Pallas). Na Biokovu možemo još naći i surog orla, orla zmijara, ptica kamenjarka, lisicu te mnoge druge životinjske vrste. Jedina zmija otrovnica na području Biokova je poskok. Svakako vrijedi posjetiti botanički vrt u Kotišini. Parkom prirode proglašena je 1981. godine. Kažu da je Biokovo najljepše upravo na dijelu iznad Brela.

Rijeka Cetina

Vožnja kajakom ili raftom niz rijeku Cetinu od Čikotine Lađe do Blata (10 km) traje između tri i četiri sata. Za one odvažnije i spretnije, ali i hrabrije, preporučamo dionicu id Blata do Zadvarja, koja se može proći jedino kajakom. Ova dionica je također duga 10 kilometara, ali nudi mnogo veće uzbuđenje i istinsku krašku ljepotu strmog i tijesnog kanjona rijeke Cetine.

Grad Omiš

Tvrđava Fortica
Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predočuje tvrđava FORTICA koja se nalazi se na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje to je bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje i na kopnu i na moru. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brač, Hvar i Šoltu, zatim srednja Poljica. Sama svrha tvrđave bila je obrana od neprijatelja. Fortica je prvenstveno služila za sklonište i u slučaju da je Omiš bio opkoljen s tvrđave bi se bacile velike gromade kamenja koje bi porušile cijeli grad, a samim time bi se uništio i neprijatelje. Iz samog centra grada možete doći do tvrđave dobro uređenom stazom s putokazima, tako da nema bojazni da ćete se izgubiti. Do tvrđave možete stići pješice iz grada, preko naselja Baučići i popeti se na tvrđavu za 20- tak minuta i uživati u prekrasnom pogledu.

Šetnja do tvrđave Mirabella
Tvrđava Mirabella potječe iz 13. stoljeća. i služila je kao izvidnica od neprijatelja. S tvrđave Mirabele pruža se pogled na cijeli dio starog grada, Punte, Prika i Duća, ali i na cijeli brački kanal. To je tadašnjem mjesnom stanovništvu pružalo iznimnu zaštitu od neprijatelja.

Kanjon rijeke Cetine
Kanjon rijeke Cetine izniman zbog ljepote svoje flore i faune mjesto je koje svakako morate posjetiti ako boravite u Omišu, bilo da se samo šetate u prirodi, kupate i sunčate na riječnim plažama ili odlučite kušati delicije nekog od restorana u kanjonu rijeke Cetine, ovaj će vam posjet zauvijek ostati u sjećanju.

Župna crkva sv. Mihovila
Župna je crkva u Omišu posvećena sv. Mihovilu. Sagrađena je početkom XVII. Stoljeća, o čemu svjedoči natpis na latinskom na pobočnim vratima. Zvonik crkve dovršen je u XVIII. Stoljeću. Crkvu su sagradili mjesni graditelji, a objedinjuje značajke gotike, renesanse i ranog baroka. U niši iznad raskošnog kamenog ulaza nalazi se kip sv. Mihovila i prozorska ruža. Na crkvenim zidovima nalaze se grbovi mletačkih plemića i grb grada Omiša. Kameni se grbovi mogu vidjeti i na kućama bogatijih obitelji, a portreti uglednijih plemića na oltarnim slikama u crkvi.

Crkva sv. Petra
Crkva Sv.Petra na Priku, na desnoj obali rijeke Cetine, a u ispravama se prvi put se spominje 1074 g. Za vladavine kralja Slavca. U crkvu su ugrađeni ranokršćanski kameni dijelovi (kapiteli, nadvratnik, kamene rešetke na prozorima). Kraj crkve nalazio se je i benediktinski samostan, a potom i franjevački samostan.

Gradski muzej
U gradskom muzeju Omiša nalaze se kameni ulomci pronađeni u zaseoku Baučići koji svjedoče o antičkoj prošlosti Omiša, ulomci s rimskim natpisima i 33 i 51. god prije Krista, mramorni portret rimskog cara Tiberija, veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog Augustu, rimski grobovi, nadgrađene stele, sarkofazi itd.

Kuća sretnog čovjeka
Središte Omiša čine kamene kuće povezane uličicama – kalama i trgovima na kojima se odvijao cjelokupni život. Po zanimljivim detaljima ističe se kuća u kojoj je smještena uprava Festivala dalmatinskih klapa, kao i kuća sretnog čovjeka nazvana je tako zbog natpisa na pročelju ove renesansne građevine: “Zahvaljujem ti Gospodine što sam bio na ovom svijetu”. Gusarske večeri i gusarska bitka
Krajem srpnja i početkom kolovoza u Omišu se organizira se višednevna manifestacija gusarske večeri kojom se pokušava dozvati u sjećanje i svijest sjajna gusarska prošlost grada Omiša. Za vrijeme gusarskih večeri možete uživati u različitim događanjima: večeri poezije na Mirabelli, gusarski dvoboji u gradskoj luci, koncerti u Borićima, likovne radionice i sl. Sredinom kolovoza u gradskoj luci odvija se prava simulacija bitke omiških gusara i Mlečana. Gusari u svojim malim, ali brzim brodovima napadaju veliki mletački jedrenjak u potrazi za blagom.

Ludi skokovi
Ludi skokovi je zabavna manifestacija koja se održava ljeti u Omišu. Prva godina kad se spominju ludi skokovi u Omišu je 1951. godina, a sada su skakači s Mula i njihove ludorije sa skokovima postali zaštitni znak Omiša. Svaki je skakač unosio nešto svoje u izvedeni skok, tako da brojni skokovi nose imena po svojim prvoizvoditeljima. Imena poznatijih skokova su : "skok na Peru Štelu", "skok na Marija Kiku", "skok na Marijana Vertikulu", "skok na puntižel", "skok ribara Palunka", "skok na palačinku", "skok Tarzana u penziji", "skok selena i petrusimula", "skok na Čehinju","skok na ranjenu ticu", "skok na bakalar", "skok na motiku"...

Grad Makarska

Makarska je poznata po velikom broju kulturnih, zabavnih, športskih i drugih manifestacija tijekom cijele godine pa ste izabrali pravi grad za Vaš nezaboravan odmor. Ljeti su to poznate ribarske fešte u tradicionalnom dalmatinskom stilu, razni zabavni koncerti, ljetni karneval, pučke fešte, "noć kalelarge", veliki broj kafića, diskoteka, barova, restorana i ostalih sadržaja...

Makarska je od davnine središte Makarskog primorja upravno, političko, gospodarsko, kulturno i prosvjetno, a od sredine XX. st. i turističko. Danas je to grad s više od 15 tisuća stanovnika kojemu pripadaju i slikovita naselja pod Biokovom, Veliko Brdo, Puharići, Kotišina i Makar od kojega je nastalo ime Makarska. Makarska je jedno od najpoznatijih turističkih odredišta hrvatskog priobalja, privlačno zbog svojih i prirodnih i klimatskih karakteristika, raznolike turističke ponude i gostoljubivih domaćina.

Pješčana i šljunčana plaža, duga je skoro 2 km i po njoj je bila, a i danas je prepoznatljiva. Uza šetnice obrubljene borovima nalaze se različiti turistički sadržaji, udobni hoteli, ugostiteljski objekti s gastronomskim specijalitetima, te obilje zabave za djecu i odrasle. Makarska se nalazi u podnožju planinskog masiva Biokova (1762 m), koji štiti od prodora kontinentalne klime te ima bujnu mediteransku vegetaciju, blagu zimu, duga i topla ljeta s osvježavajućim maestralom. Sunce je obasjava više od 2750 sati godišnje s temperaturom zraka višom od 20°C od lipnja do rujna, a prozirno more od lipnja do listopada ima temperaturu iznad 20°C.

Grad Makarska razvio se oko prirodne luke koju štite slikoviti poluotok Sveti Petar i rt Osejava i najveća je i jedina takva luka između ušća Cetine i Neretve. Siguran je zaklon i pribježište za lošeg vremena, nekad pomorcima, gusarima i trgovcima, a danas turističkim jahtama, jedriličarima i izletničkim brodovima. To je pridonijelo da je postala važna trgovačka luka, osobito za vrijeme turske i mletačke okupacije. Danas iz luke vozi trajekt više puta dnevno za Sumartin na Braču. Za ljetnih večeri luka je puna jahti i turističkih izletničkih brodova, a Kačićev trg u središtu grada pun je mladosti koja uživa u zabavnim i kulturnim priredbama. Što dublje u noć makarska je riva sve življa, a kafići, restorani i disco-barovi sve puniji.

Stara jezgra - Trogir

Trogir, skladan kameni gradić na otočiću koji je s kopnom i otokom Čiovom povezan mostovima. Stara jezgra grada, pod zaštitom UNESCO-a, prava je riznica za ljubitelje umjetničkih djela, renesansnih i baroknih građevina, romaničkih crkvica…

Nazivan je i gradom-muzejom o čemu svjedoči slavni portal trogirske katedrale majstora Radovana iz 1240. godine, renesansna gradska loža, tisućljetni samostan sv. Nikole u kojem se čuva glasoviti reljef antičkog boga Kairosa iz 4. stoljeća prije Krista.

Male, uske uličice i pjacete, brojni restorani, kafići, suvenirnice i galerije, uz brojne kulturne i glazbene manifestacije na otvorenom daju ovom gradiću poseban mediteranski ugođaj.

Trogir je izvanredan primjer kontinuiteta grada. Ortogonalni plan ulica ovog otočkog naselja potječe iz helenističkog doba koji su uzastopni vladari nastavili ukrašavati s raznim izuzetnim javnim i stambenim zgradama i utvrdama.

Njegove lijepe romaničke crkve upotpunjene su izuzetnim renesansnim i baroknim zdanjima. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.